Bila je istina: mala zraka sunca...
".....Bila je istina: mala zraka sunca
u tajni velikog prostora. I ljubav koju više nismo razumijeli.
Ljubav koju više nismo razumijeli, a ona nam je prva otkrila svijet.
Zbog nje smo postali hrabri, preplivali rijeke i pregazili močvare.
Nju smo kao bijelo janje mira kroz poniženja na rukama ponijeli
da bi je spasili, nju jedinu, i da bi je izgubili posljednju.
Zbog nje sam, evo, skitnica i pjesnik...."
Vesna Parun, Sjenke proljeća i bezimeni grad
Nježna uspomena minulog i bol dolazećeg,
osjećaj izgubljenosti zbog nedokazivosti
tinjajućeg osjećaja. vrisak vremena,
uskovitlana tišina, premosnica
ka događanju.
Nad bezdanom užasa vjetar glasonoša
zgusnuo prostor u točku nestanka,
u plač umiruće djece i jauk
umiranja tek zaćetih.
u suzi zgusnuće nadanja, iščekujem prasak,
povratak vjerovanja nestalog u metalnoj
kiši nad prepolovljenim gradom.
Gledam bijeg nedužnih iz pakla na istoku,
suosjećam s njima, ali nemoćna sam,
tužna se vraćam miru sjećanja,
plavim daljinama i prostoru
obasjanom titrajima
ovog svitanja
Kao Vesnina zraka sunca blješti istina,
ne mogu mijenjati sudbine drugih,
mogu mjenjajući sebe kazivat
zajedničku molitvu za mir
na bliskom istoku i
cijelom svijetu.
Ljubav je to!
Dijana Jelčić...
|
