Doprinos zbilji...
”Dobra pjesma je veliki doprinos realnosti. Svijet više nikad nije isti nakon što u sebe primi još jednu dobru pjesmu. Dobra pjesma pomaže da se promijeni oblik univerzuma, da se proširi svačije znanje o njemu samome i svijetu oko njega.” (Dylan Thomas)
Čitam i dočitavam pjesme napisane u vremenu tihog umiranja.
Pisanje je bilo terapija, obrana od tuge i boli, od potonuća u strahove.
2008 u blogosferi je titrala ljubav. Sretoh srodne duše i dobih utjehu, a onda
na jutru poezije, promociji zbirke pjesama Anđelke Korčulanić susretoh blogoprijateljice
.@zlicu. @morsku zvijezdu, @Sarah, sjetile smo se i @vidrinog smijeha. obnavljale smo poeziju minulih godina.
Bio je to nezaboravan susret okrunjen fotografijom. U virtuali se susrećemo još uvijek.
@morska zvijezda je napustila bog, ali Anđelka piše i dalje divnu poeziju, izdaje zbirke, putuje s pjesnicima...
Uživali smo u predstavljanju te moćne poezije, bili smo djelić te ljepote...
@Luki... @Poezija duše... blogerica koja više ne piše na blogu i @Sjedokosi, R.I.P.
Na putevima virtuale su ostali naši tragovi.
ispreplitanja misli, osjećaji, osjećanja,
pamtim sva naša previranja,
te sićušne amulete pohranjene u poeziji suza tuge i radosti.
zajedno smo prolazile Scile i Harbde, čitale smo tišinu
neizgovorivih patnji i strahova koji možda nisu bili
strahovi, a poezija proširi znanje o nama
i svijetu oko nas.
Dijana Jelčić
|
