Zagrljaj djetinjstva...
Mary Elizabeth Frye... prepjev i obrat pjesme Enes Kišević
u noći između svih svetih i dušnog dana odsanjah suton plav,
zvijezda sjaj, muk, vjetra dah i nepostojeće riječi složene
od zvuka groma i svjetlosti, munja i titraja svijeća.
Želim riječi koje prestaju tamo gdje su i počele, u snu.
riječi sa koordinata srca, lepršave riječi kojima bih
nacrtala miris jutra i blještavilo minulog sutona.
Tražim riječi koje bi sjajile kao lux in tenebris.
kojima bih zahvalila njima, za ljubav i sreću
darovanu mi u prohujalom vremenu.
Zagrljaj, nezaboravan osjećaj sretnog djetinjstva.
Dušni dan tišinom uramljuje sjetu bjelinom ruža
i titrajima nutarnjeg plamena. Neopisivo je to
svjedočanstvo ljubavi koju nosim u sebi,
sinopsis života ispisan drhtajima sreće,
tuge, žalovanja, radosti i zrelosti.
Neizbježnost seobe duša stvara novi jezik za dijalog sa otišlima.
Osjećam, tek svojom srećom mogu usrećiti njih. Jedino tako
im se mogu zahvaliti na bdijenju nad mojim trenucima...
Dijana Jelčić
|
