Poezija suza...
font color=#FFFFFF>
Bio si vuk samotnjak. Bila sam pripitomiteljica vučice u sebi.
Mi tragači za istinom upletosmo misli u mrežu osjećanja.
u jecaj umiruće školjke, u drhtaj minulog kaosa.
U pijesku vremena muk pjene, Iz lazura noći
izranja bijelo svitanje i tvoj šapat...
Ispričat ću ti jednu davnu priču
u tom će mi pomoći moja muza
kol'ko se može kad se nekog voli
i čudna kako je poezija suza.
U osvitu zore utiha mora,
iza krošnje bora bljesak.
približavamo se suncu.
Tvoj glas plijeni tišinu,
ubija sjene strahova,
daruje mi radost
nebesku.
Osjetih i srce progleda u sreći...
Dijana Jelčić
|