Pjesmom ću ti reći...
Dogodilo se jedne noći, sada davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Probudio me zvuk telefona i njegov glas. i pjesma Zvonimira Goloba,
Stvorena od sna i za san i pitanje kada dolaziš?
Doći ću nošena snom i pjesmom ću ti reči koliko te volim...
Napisah pjesmu i krenuh u več poznatu ljepotu bivanja.
Došao si lica punog osmjeha
i razbio oklop nepovjerenja.
došao očiju punih sunca
i vidio moje sakrivane,
godinama branjene
nesigurnosti.
Došao si s buketom poezije u rukama
šireći ljubav naučio me voljeti dan u
kojem se budim, dozvoliti srcu
da osjeća.
Odveo me u dolinu zelene rijeke,
naučio slušati muk kamenjara,
tišinu močvare i šapat breza
na obali tvoje mladosti.
Dijana Jelčić
|
