Deja vu...
Bonaca sunoćja, dašak noći donosi
miris mora i žetve dnevnih ljepota.
Iz pejsaža povečerja izranja tiha
sjeta izmaštanih svjetova,
ponavljajući privid srcem
odživljene budućnosti.
već viđen rascvjetan perivoj zbilje,
siluete stvarnosti i ruke spletene
u buket zagrljaja, na dlanovima
plamen čuđenja i čežnje...
kao u davnom snu osjećanja bujaju, rastaću se plimom,
more raste, pjenuša, objavljuje puninu čuvstvene istine...
na horizontu bijelo svitanje,
sunčana zraka u tvom oku
i šum jutrenja u srcu...
Dijana Jelčić... fotografije mora darovala mi Jasna Marcelić
|
