lijepa tuga...
Sanjala sam divan san, slijevanje sunčane svjetlosti u kobalt tmine,
pretakanje azura u lazur nebeskog bespuća, vidjeh nestvarnost,
davno odsanjani privid, siluetu poznatog neznanca...
tiho i elegantno, kao pantera spuštala se noć,
teške od zvijezda visile su ruke neba nad
mojim prozorom, romantika s pokričem,
opijena ljepotom napisah pjesmu.
Ti ne znaš kako izgleda soba u kojoj te volim,
s kojeg prozora u noći kao ova
pozdravljam tvoju zvijezdu
tvoj put k meni..
Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu
na srebrnom sagu mjesečine
zaplesasmo naš prvi tango.
Šapnuo si...
Ispričat ću ti jednu davnu priču
o tom kol'ko se može kad se
voli dok oči boje meda kriju
lijepu tugu i poeziju suza..
U svilenkastom bijelom ogrtaču,
se spuštala zora i prosipala
poeziju tišine na umor
naših zagrljaja.
Mi danas djelimo tajne
kao nekada ručak.
Jesi li gladna?
Ne, volim te!
Dijana Jelčić...
|
