Zagrljaj je...
blješti scena života, pod Čapljinskim balkonom vidim
sudionike te životne romanse…
tko nam je dodijelio uloge, tko je režiser ove predstave?
Sudbina?
Bilo je to moje prvo ljeto u dolini zelene rijeke, Upoznavali smo se.
Rekao si mi da je pored tebe prolazilo mnogo mladih žena,
lijepih žena ostvaljajući na tvojoj koži tragove, male zareze slične
fjordovima o koje još uvijek udaraju valovi sjećanja...
A onda sam došla ja srca punog zatomljenih leptirica,
Šapnuo si Enesov stih,
Ne guši krik poljupcima
pusti glasneka misle da rađamo se
neka misle da umiremo
reci udahni me, svu me udahni
do dna...
Začuh tišinu, nečujni romor srca,
neizgovorivost žubora krvi,
neprevodivost jezika duše...
Osjetih dodir ruku, na dlanovima oda sudbini,
u sluhu zvuk bubnjeva šamana vremena,
proricanje dolazeće ljepote.
Zagrljaj je govor srca srcu, svjedočanstvo prisnosti.
Dijana Jelčić...
|
