Priča o ludama i igri trenutka...
Kralj osmijeha, u odori vjetra u dolini Neretve,
u izmišljaju dalekog, a meni tako blliskog
priča priču o ljubavi, o toj zlatnoj niti
koja slično laticama ruža drži
cijeli svijet na okupu...
Luda je kraljica smijeha koji s ničim povezan i povezuje sve.
Mitovi o ludama ističu njeno značenje kao garanciju
životne istine, sjećanje na stvarnost vremena
koje je reprezentirala.
Cirkuski Clown s crvenim nosom traje i pojavljuje se uvijek iznova,
on živi s nama i poklanja nam smijeh i uči nas istinskom životu.
Clown tužna lica, igrajući smrt, umire osmjehujući se.
Luda u Clownu djeluje svojim bićem da ljude svog vremena, zarazi smjehom.
Luda i Cown se zajedno igraju s trenutkom u trenutku, trenutkom vječnosti
koji ih povezuje s ljudima i njihovom srećom, trenutak koji otvara put ka
srcima i najljepšem svojstvu ljudske prirode. Oni postaju simbolom
iskonske čovjekove naravi, njegove kreativnosti i igranja iz čega
na koncu kao erupcija vulkana izlazi smijeh.
Luda je nula, ono ništa u nama što uvijek stoji iza naših naučenih
životnih uloga i granice života. Ona je u isto vrijeme, trenutak
opuštanja u nama, trenutak u kojem smo sami sebi vjerni i
identični sa samim sobom. U tom trenutku počinje
autentična, slobodna životna igra.
Na obali rijeke lude u nama se
igraše trenutkom, smijao se i
rekao, smijeh ti dobro stoji,
kad govoriš osmijehom
bolje te razumijem.
Dijana Jelčić
|
