Dragocjene uspomene...
U magli zaborava silueta nezaborava,
duh prošlosti, osmijesi minule mladosti.
Ko srcem odapet let ptica odlaze trenuci .
sreća je u neponovljivosti ni veselih ni tužnih.
Dogodio se susret, upoznavanje na daljinu, blizina je stvorila prisnost, a onda
smo putovali vremenom, misaono lutali eonima. Svitanja su rađala ljepotu sutona.
Promatrali smo otkinuće tugaljivih slutnji o prolaznosti i vječnost zagrljaja duše i materije.
Osjećali smo porinuće u trenutak sreće. Bili smo pioniri bezprostora, srećonauti svevremena,
bili smo djeca cvijeća i stvaraoci radosti. Zaustavljali se na pješčanim plažama dobronamjernika,
s njima tražili bisernice, darivali ih slučajnim prolaznicima, poeziju srca upisivali u pješčane sprudove
vremena i pretakali ih u dolazeće trenutke.
Sreća se ne traži ona se stvara, šaputao si metafiziku vječnosti. Slijevala se kao dobar omen u fiziku života.
Otkinućem iz svevremena, porinućem u trenutak dotaknusmo život u njegovoj punoći i postadosmo građani svijeta.
Nova prijateljstva zatitraše u trenutku. Osjetii smo njihovu istinitost, svjedočanstvo našeg vjerovanja u osjećanje ljubavi.
Na ovozemaljskim putevima ostavljamo tragove pisane srcem o susretima s prijateljima, ispisne u knjigama i promocijama...
možda će nas jednoga dana ponovo vratiti u trinaesti eon na gozbu bogova i anđela…
Dijana Jelčić
|
