Memorija srca...
od Kaštelana naučih naučih da iz očuvanja sjećanja na postojeće obrasce izranjaju novi oblici… on je u svojoj poeziji slijedio poslanje antičkih pjesnika… oslanjao se na izvore iz kojih je učio… sučeljavao svijest i prirodu, fizičko i metafizičko… njegove poetske slike su uramljene titrajem događanja…
Jedan čovjek gleda u moru ozrcaljenu mjesečinu.
silueta muške ljepote i zrcaljenje tuge u očima.
Između čovjeka i mora po pješćanom žalu,
kao sjenka satkana od mjesečine hoda
žena sa suzama u očima. .
U noći punog mjeseca stavih srce u vjetar
njegove blizine i umjesto treperavih,
ponekad varljivih očiju neba,
ispred mene se ozrcalio
put ka svitanju.
Tamo gdje riječi šute, gdje su misli nepotrebne
dok ljubav u nama raste, tamo gdje rijeka vremena
deltom grli more snova a ljubav u nama traje
tamo ćemo na obali spokoja zagrljajem
ubiti hladnoću i slušati govor srca.
Dijana Jelčić
|
