sur le pont d'Avignon ...
Mediteran, Hesiodova vrata pakla, delta Rhone i mora kroz koju smo krenuli na naše bračno putovanje. Nad deltom paučinasta granica ka suncu, pod suncem idilična uvala ribarskog sela, tišinom dotaknuta močvara Camargue, putujući cigani, livade pune lavandinih cvijetova, pune mirisa timijana, kadulje, ružmarina i konja, grad mrtvih voda, trgovi puni bijelih golubova, mala kavana i njeni pjesnici i slikari, isprepletene istine, mitovi i legende skupljeni u ovaj trenutak, Mistral, ta lepršava provansalska deseta Muza kovitla dolinom Rhone, dotiče pjesnike, miluje slikare i sklada simfonije privida,
gradi nevidljive mostove među ljudima.
Avignon, Papska palača, uronili smo u vjerovanje
u postojanje paralelnih svjetova, Sur la pont,
na mostu Dianin hram, u romoru Rhone
mistralom zapisano ime Muze…
Mistral je kovitlacima krotke tmine ispraćao noć,
donosio zvon sa tornja Papske palače.
Stajali smo na Avignonskom mostu,
nad Rhonom navala zvijezda,
a neumoljivo sunce je
lomilo zidove tišine.
Glas istine, veza
Neba i Zemlje,
utjelovljenje
legedne.
Pastir je čuo šapat visina,
Izgradi most !
Rijeka donosi i odnosi, protječe život.
Na pućini odraz vječnosti, mijene,
meandrima bilježi naše bivanje
na njenim obalama.
Pastir je sagradio most,
ranilo ga vrijeme.
Rijeka teče u zagrljaj moru, redaju se
naše godišnjice, mi trajemo na mostu,
snažnoj metafori, vezi među obalama
budne zbilje i tajanstvene snovitosti.
Dijana Jelčić...
|
