Rezbarenje na papiru...
Povratak na obronke uspomena, u zagrljaj umiranja i rađanja ljubavi. niska od trinaest crnih bisera je ležala na stazi koja nikamo nije vodila...
Brojala sam proljeća,
redala ogrlicu od crnih bisera
i voljela tvoje ludosti.
Uskoro će procvjetati visibabe,
stojim na obali života,
u pijesku rasute boli
i tragovi koji nikamo ne vode.
Trinaest crnih bisera prisjeća
da su godine kojih nije ni bilo
prošle.
Zidni sat, nekad u sobi mojih praroditelja, danas u našoj me prisjeća na vrijeme
kojeg nije ni bilo. Brojala sam odkucaje zidnog sata, a život se događao
svitanjima i sutonima.
Odljeva se ovo jutro prepuno toplog zlata i svete krvi… slijeva u ikonu
na suhozidu tišine koji zaustavlja uranjanje jecaja prošlosti...
na stoljetnom kalendaru čitam obećanje, ljeto će
donijeti pjesmu drevnih oceana, zvuk morskih
orgulja, pozdrav Suncu, bisernice na žalu
života i talog ljepote u sjećanjima…
Kao ova uspomena, grad na Seini je izranjao iz uzavrele noći pune tajastvenih želja.
Slikari su na Montmartru otvarali palete, vadili škare i papire,
Dobili smo naše profile na dar....
Dijana Jelčić
|