Pitah se...
Čitajući njegove knjige pitah se kako pronaći ključ kojim se otvaraju vrata iza kojih se širi mogućnost istinske poetske tvorbe... kao Borgesove... kada ću moći pisanje osmišljavati razumljvijim sintagmama... kada ću moći moju kozmopolitsku svijest pretočiti u nekonevcionalnu i lucidnu komunikaciju sa naučenim i pročitanim... sa ishodištem mojih nadahnuća za poetiku nadolazećeg vremena...
Živim nastajanje različitih budućnosti,
množe se, granaju u beskonačnost
i zgušnjavaju u točku Alef.
Osjećam višestrukost postojanja,
umnožavanje razina ljubavne čežnje
i artificijelnost fikcije i stvarnosti.
U vrtlogu anthosa i logosa tražim središte,
nepobitnu istinu o prazagrljaju
iz kojeg se rodio svijet.
Doživljavam pročišćenje nutrine,
zagrljaj duše i materije
i sigurnost povratka
u budnost.
Znam, komplicirala sam... ključ tražim još uvijek...
Dijana Jelčić … „Nestvarno stvarni“ KULTURA sNOVA, Zagreb 2014.
|
