Odora sna...
osjećam ljubav, ovija se oko srca kao veo dobre sudbine,
ispire gorčinu šifre aveti koja se ušuljala u naše vrijeme,
zaglušuje trenutke boli koji me posjećuju u budnosti,
izgovara imperativ koji vrednujem umom… živi!...
ponavljam njenu riječ između udaha izdaha… živi!...
zapovjedajući krik kovitla svijesti, a njegov glas
kao melem smiruje… živjet ću…
Iz bezdana strahova izranjaju
vizije ohrabrenja, sjećanja
na pješčani žal kojim
koračasmo ka
svitanjima …
u odori sna stojim na rubu vremena i čekam ostvarenje obećanja…
Dijana Jelčić
|
