Filozofiranje ni o čemu… ili…
uranjam u sebe… povratak je moguć samo tamo gdje sam uistinu već jednom bila, vraćam se u vrijeme embria da bih još jednom osjetila ritam i čula simfoniju superstruna iz koje se razvio ples u mome tijelu... ćutim kontinuitet trajanja, oslobađanje energije… moć evolucije…
Postoji li budućnost?... gdje se krije njena nedohvatljivost?
gdje se kruje ona "ja" koja se rađa u sljedećem trenutku?
postoji li ona u ovome sada, poznaje li je podsvjest?
hoće li osvijestiti drugačiju ili uvijek istu mene?
Tajanstvenost nepoznavanja sebe u sebi budi nemir, znatiželju i čuđenje.
pitam se, jesam li ista ona koja je počela pisati ovo štivo?...
Ne znam, ali osjećam ushićenje… sunce je opet tu…
Dijana Jelčić
|
