Trenutak budnosti...
U zemlji jecaja sveta školjka izrodi miljenicu, darova ljubav
da sačuva sjeme početka, da proklija cvijet vremena.
Proplamsala je Venera, Mars je uzdigao mač,
razrezao čvor zle sudbine.
U sjeni neizgovorenih riječi naslutih umiranje straha,
u odmaku od prošlog mjera novog vremena,
u trenutku budnosti umirujući miris
jorgovana, ruža i jasmina
uramljuje san i zbilju…
Daleko zvono trga tišinu, riffovi se rasuše užitkom vjerovanja.
Bjelinom jutrenja titra poetika istine, jeka vjetra iz razvalina
prošlosti objavluje pobjedu ljubavi.
Dijana Jelčić
|
