Putnica kroz vrijeme...
Budim se iz snatrenja, iz uzbibanih titraja prohujalog vremena,
kao putnica kroz vrijeme često se vraćam na početak,
naša mahnitanja u davnim svitanjima.
Je li to dokaz starenja?... ili tek rekapitulacija
odživljenog, restauracija prastarih slika,
smirujući spokoj plodova prošlosti…
Bila sam daleko od izvora, krenuh ka dolini mladosti.
Grad u kojem sam odrasla me dočekao Suncem,
na cvjetnom placu se prisjećah mladosti,
mirisa svježeg kruha i mimohoda
mladih buntovika,
Zaustavih se Talijinom hramu, u svetištu davnih uspomena,
Ti si sjedio u kutu i čitao knjigu. Dižući pogled si šapnuo
Imaš još uvijek isti parfem.
Dijana Jelčić
|
