Mladić i gitara...
osluškujemo pjesmu o tuzi ljubavnog zanosa,
pjesmu ranjenog srca, samotnjak na asfalu grada
izgovara molitvu, ovija ga aura Venerinpg sjaja...
doživljavamo besmrtnost ljubavi utopljenu u smrtnost trenutka,
u disonancama melodije osjetismo suglasje poezije i srca,
u glasu sanjara naslućujemo čistoću njegove duše.
kao svilena krila bijele golubica, miluje svijest,
Tihovali smo pod zvjezdama, živjeli biografiju Jakovljeve školjke
upisanu u sedefu izronjenom iz podmorja mladićeve nutrine…
njena duša je odletjela u nebo…
Dijana Jelčić
|
