„ženom se ne rađa, ženom se postaje“...
Odmah na ulazu u pariško groblje na Montparnasseu, u četvrti u kojoj je za života obitavala, leži ona, spisateljica Simone de Beauvoir.
Na grobu ocvale ruže i more papirnatih listića otrgnutih iz blokova, kamenčićima prikovani na njeno uzglavlje da se ne razlete po groblju.
Na jednom piše:
"Hvala Simone. Vama zahvaljujem da mi se promijenio život."
Na drugom, slavni citat kultne spisateljice:
"Žena se ne rađa kao žena, ona ženom postaje"
Da, hvala Vam Simone, vaše knjige su promjenile i moj život.
Dugo sam bila zakrabuljena siluetom nekog bezimenog osjećaja
i sudjelovala u maskeradi nepostojanja. Razgovarala sam s imaginarnim
sugovornikom ne spoznavajući da govorim jednom velikom nikome u sebi.
Gutala sam egzistencijalističku literaturu i samo prividno tražila smisao u besmislu
svakodnevice.
Jednoga dana, davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća,
lutajući knjižarom pronađoh knjigu “Drugi spol” Simone de Beauvoire.
U knjizi pronađoh smisao, vidjeh sebe zatočenicu besmisla.
Kao da se snaga autorice pretočila u mene osjetih skućenost egzistencije u kojoj sam samo životarila.
Ponesena jačinom autoričinog izričaja otvorih zakračunate dveri svijesti i naučih postati žena.
Dijana Jelčić
|
