Vjeruj mi...
potraži me na tajnovitim putima budnosti,
u mirisima svježe oprane posteljine,
jutarnje kave, opeglanih stolnjaka
i skuhanog ručka
Ponekad se skrivam u mnogoriječju zbilje, u kapima neizrecivih osjećanja,
u krhotini neke uspomene, u suzi tugovanja, u komadiću nemira
otrgnutog iz čekanja na tvoj povratak iz bijelih dvora.
Više ne živim u gradu iz kojeg pisma dolaze, tu sam, pismonoša
nenapisanih pisama o strahovima, ne traži me iza obzora
mladoga dana, osluhni žubor Mnemozine i zov nutrine
Ne traži me dragi tamo gdje tebe nema.
iz trograničja tebe, mene i života izranja ljubav…
na njenom ishodištu vjekujem uz tebe…
Dijana Jelčić
|
