Veronikin rubac...
Tajnoviti su i različiti putevi istine,
usponi i padovi na zaobilaznim drumovima,
mi buntovnici na barikadama trenutka.
U osvitu mladog dana iza horizonta Volto Santo,
začuh šapat, oprosti sebi, a onda jednostavno opraštaj.
Postidjeh se, srce je zaigralo zaboravljenim ritmom.
Bol je buknula plamenom želje, razbuktala se
do usijanja, do eksplozije svijesti i nestala.
Oprost je stigao kasnije, kao inicijacija.
Shvatih, istina je nepojmljiva pojavnost ljubavi,
mreža iskukičana nitima misli i osjećanja,
a ljubav ne poznaje sumnjićavost,
neiskrenost, lažnost i prevare.
Jesam li naučila podnositi patnju osjećajući težinu muka Isusovih?
On ju je podnosio iz ljubavi.
U komadiću šutnje oćutih moć puta pokore,
kovitlanje sjećanja utkanih u muku,
u žrtvu čovjeka za čovjeka.
Dijana Jelčić
|
