Nije samo riječ...
Ljubav bježi iz zbilje, ogleda se na pućini sanja, utapa u podsvjesti,
a onda se kao jeka vraća u svijest. Zaziva me glasom nimfe,
razotkriva se do nagosti, do pročišćenja nutrine.
Izranja iz mene i za sobom ostavlja tebe.
Ogrnuo si me dahom proljeća, otvorio si vrata novog vremena, zakoračili smo u srž života, u rađanje mladog dana…
igrarija trenutaka nam daruje spokoj, mirne nemire u vrtlogu vremena…
noć i dan se opraštaju na obzoru svitanja…
do sutona ostaje žudnja za zagrljajem svjetlosti i tmine, u kojem jedno izgara u drugome… iz kojeg se rodila zemaljska riječ,
riječ koja rominja u suzama neba, tihuje u srcu čovjeka, istina pretočena u tankoćutni izričaj duše,
istina sa početka priče o nama i svemiru…
Dakle ljubav nije samo riječ...
Dijana Jelčić
|
