Ludujemo...
Smiješ se, smiješim se... iza nas izvor rijeke, smaragdna istina prohujalih desetljeća.
Ponekad se uzdižemo u nadzemaljske dimenzije, snagom vjerovanja ostvarujemo
moć ovozemaljskog bivstvovanja, osjećam ljubav u ovitku bezgranične slobode,
u lahorastoj stvarnosti zazivamo vječnost... mi smo bezvremeni...
u vrtlogu vremena, bez obećanja obznanjujemo stine...
Ti i ja u vjetru koji pomiče zavjese tajni i odnosi nas u prostranstva snovitih pejsaža,
tamo gdje Mjesec srebrenim tragom ispisuje putokaze ka svitanju…
bez kompasa osmišljava strane svijeta… osvijetljava okna
životnog kotača u kojem nastajemo uvijek iznova… uvijek isti, a drugačiji.
Otkrivaš mi snagu biblijskih znanosti, slijevaš ih u ljepotu ovoga sada,
u istinu kojom dokazuješ naša trajanja u slijedu eonskih misterija,
u dokazu istosti nas i univerzuma… naše sudjelovanje
u praiskonskoj igri zasanjanoj na početku priče,
u igrivosti svijeta, u božanskoj slobodi.
Dijana Jelčić
|
