Cvjetnica...
Svanulo je drugotravanjsko jutro… cvjetnica budi sjećanja…
u kovitlacu misli vidim puteve kojima smo koračali…
svijet je lijep, globus u svom vrtloženju
svjedoći početak bez kraja…
Srce neumoljivo otkucava trenutke.
Sjećanja premošćuju razvaline,
obnavljaju se davne ludosti.
U prostoru uma gomilaju
okusi, mirisi i glasovi.
a mi, pod suncem slušamo žamor na trgovima,
pjev ptica u parkovima, zov srca u grudima.
kao Kaštelanovo prizivanje sna u zbilji.
Čujem u snu
Sanjam u snu
Vidim u snu...
Dijana Jelčić
|
