Hoćemo li...
Stihovnica zbilje, bez rime i ritma,
utkana u osmijehe prolaznika,
u susrete na trgu cvijeća,
u prozu dnevnih vijesti,
u razgovore ni o čemu,
u htijenja ljudskosti,
u moć prijateljstva.
Golubovi otprhnuli u beskraj,
trgom se širi smijeh prolaznika
i smisao tankoćutnih razgovora,
bogoslužje u nestvarnom hramu,
dvanest otkucaja u opatiji zanosa,
Srce zaboravlja otkucaje, u predkilijetki djelić virovite istine,
svjedočanstvo ispisano u očima. U trenutku zavaravajućeg mira,
svjetlost, došla s levanta odlazeći ka zapadu ispisuje neuzaludnost
našeg života... a život je kao crno vino čuvano u evanđeoskim mješinama,
pohranjivano u klijetkama zbilje i predklijetkama sanja…
Dijana Jelčić
|
