I ništa više...
Događa se vrijeme i dani nedogađanja,
naizgled utihnu cvrčci u krošnji svijesti,
zanijemi srce, oslijepi duša.
Događa se prevara ljepote u bisagama uma,
samotnost jahačice preriom snovitosti,
tuga bjegunice iz zbilje,
bijes buntovnice.
Dah ljubavi daruje tankoćutno primirje,
kao bjelina behara zatitra osjećanje,
njena odsutnost postaje bliskost,
ples suprotnosti tka tkanicu,
magija nas drži na okupu,
zagrljaj svjetla i tmine,
sutona i svitanja,
sna i zbilje.
Uskovitla se vretenica, događaju se noći i dani,
kao svjetlost u polju izgubljenih pogleda,
kao amuleti sreće u nježnosti cjelova,
kao šum vjetra u hvojama proljeća
i ništa više.
Dijana Jelčić
|
