Tragačica...
vizija na obzoru svijesti objavljuje nedohvatnost kraja, nema ga u prividu,
a konačnost se utkala u znatiželju…
znam da ništa ne znam. smirujuća potvrda meni pustolovu, meni bjegunici iz ralja stvarnosti,
tragačici za postojanom dokazivosti istine…
iz zavjetrine zanosa sam ušetala u vrtloženje zablude, ostvaruje se
sumanutost kovitlanja nepoznatim krajolikom,
bezpovratnost u spokoj neznanja…
ne, neželim povratak u okrilje svrsishodnosti, daljine me zovu…
ljubav se objavila u svojoj tajanstvenosti, čarobnica trenutka,
čuvarica hrama u kojem se krije neprocjenjivo blago…
uzrok bezuvjetnosti i bitak postojanja…
čujem šapat nestvarnosti, koračam koridorima izmišljaja
iza mene ostaju nepobitne činjenice životarenja,
bježim od nepobitnosti, nestajem u nedokazivosti sanjarija,
u neprovjerenim događanjima… u odiseji dolazećeg vremena…
jednostavno ljubav…
Dijana Jelčić
|
