Gorda šifra...
Pobratimstvo lica u svemiru, gorda šifra postojanosti
utkana u tkivo ljudskosti, vjerovanje u čovjeka.
sviće jutro boje mramora, smiješi mi se
iskon, taj trag dostojanstva i molitve.
stajali smo često na rubu bezdana,
palili vatre na obronku umiranja,
izranjali iz pepela, rađali se
na povjesnim zgarištima.
iz nesklada nerazumjevanja izranja suglasje vremena,
svi smo mi od istog tkiva satkani, isti vjetrovi su
odpuhivali naše tuge, u istim burama šaputali
... homo homini homo... u patnjama
zaboravljali Hobesovog vuka,
on je zavijao na padinama
samotnih visova,
u razvalinama izdaje, nestajao u muku tišine, u rijeci zaborava...
Tajnoviti su putevi istine, staze ka svijetu budnosti i snovitosti,
usponi i padovi na zaobilaznim drumovima, mi pustolovi
na cestama koje nikamo ne vode, buntovnici na
barikadama trenutka svjesni svoje konačnosti
živimo vječnost u iluzijama…
Tiho u meni odzvanja život… u svijetu osjetilnosti titra tkivo sna…
u njemosti tišine čujem otkucaje srca…mijenja se ritam,
iz podsvjesti izranja njegova tajnovita memorija…
Osjetih ushit jutrenja....
Dijana Jelčić
…
|
