Dah proljeća...
Antun Gustav Matoš...Tovarnik, 13. lipnja 1873. ... Zagreb, 17. ožujka 1914.
Na nebu iza bijele zavjese alegorija proljeća, rapsodija bijelih cvjetova,
nevinost vječnosti i objava novih iluzija.
Proljeće uranja u odkucaje zime, ubrizgani u pregršt uspomena
živimo san. Snovitost omamljuje, opija tkivom krvi, ritmom
aorte otkucava ljubav.
U zjeni svitanja rasap bjele svjetlosti,
u oku tek naziruće sunce.
Poslije oluje ruža, traganja za izvorom ljepote, iza vrata zatišja
ritmom srca izmaštana geometrija prisnosti sa ljepotom,
u odmaku od konačnosti mjera dolazečeg vremena,
u trenutku budnosti miris ruža i jasmina,
božanstva Botticellieva kista... i
Dijana Jelčić .
|
