Tragovi...
Prolutah starim tekstovima. Riječima pokušavah oslikati osjećajne i misaone slike.
U fotoalbumima fotografije naišh prvi susreta, našeg naglog ljeta i vremena
poezije ruža. Slike i štivo zaokužuju trenutke u lijepe uspomene
i san u kojem vjekuje istina.
Lakoćom čarobnjaka se san pretače u zbilju.
Uzaludno je traženje vrijednosti, kriju se
u neizgovorljivosti i nemjerljivosti
srčanih otkucaja.
Prelazili smo kroz zamke ludila,
probijali se kroz barikade sumanutosti,
sanjali lucidne snove, voljeli sutone i svitanja
i slijedili misao o naslijeđu koje ostavljamo iza nas.
Dijana Jelčić
|
