Zapisano na otoku...
U lucidnom snu vidjeh lice vremena,
u suzi bezimenu bol, tugu zaustavljenu
u spomenku vječnosti… na struni sjećanja
slušah molitvu kazivanu na žrtveniku svitanja…
Budim se, bijela svjetlost poradja mladi dan...
u ovitku svjetlosti ljubavna njhaljka božice Tanit
buket rascvjetanih tulipana i košarica bijelih ruža.
More je bujalo plimom i najavljivalo oseku svitanja.
Mirnoća uzavrelih nemira se slijevala na terasu pokraj mora.
Venera je tkala nježne skute nama sanjarima ljepote. Osvjetljavala
put baršunaskog lazura ka jutrenju. Osjetih nagomilavanje misli i njihovo
pretakanje u arsenal pamćenja, u krijes sjećanja koji će jednoga dana
zasvijetliti na oltaru budućnosti.
|
