Samoostvarujuće proročanstvo...
Korota utkana u život, bjelina pejsaža i hladnoća u bisagama.
Bijah bjegunica, prognanica zbilje, istrgunta iz vremena,
u nagosti istine sanjačica bez sna, nedorasla istini,
skrivena u koljevci jave, u opustjelom perivoju,
u bdijenju nad iluzijom izmišljah tebe.
Voljela sam tugu sa znamenjem tebe
zamišljenog u bojama noći, u soli
mora i sjaju mjesečine
Bio si ikona na stjenci hrama sjećanja,
Izmaštala sam te kao što djete
maštom stvara lica iz bajki…
Dijana Jelčić
|
