Sunce je uvijek tu…
Umro je panonski mornar, ostala su balade i njegove misli utkane u naše vrijeme... sjećamo se i razgovaramo
"Univerzum je sastavljen od bezbrojno malih univerzuma koji u sebi nose bezbroj još manjih i tako u nedogled." šapnu On
"Ušli smo u rascvjetanu sferu vremena gdje kradljivac sna, polumjesecom kiti svoje čelo i suncem obasjava nebesku slavu na safirnoj livadi od zvijezda."odgovorih gledajući prema istočnom nebu.
"Tamo se rađa novi san i smjenuje onaj odsanjani."
"Slušaj, nečujni koraci noći još uvijek tišinom grle tek usnule oči neba."
Dogodilo se u prosincu 2008. Bila je to noć tugovanja.
U meni je bjesnila oluja strahova. Promatrala sam
nebo i tražila put ka bijelim dvorima u kojima je
čovjek mog života bolovao.
Mladi je mjesec krenuo na svoju noćnu pustolovinu beskrajem,
a Venera je u jednom trenu obasjala tamnu stranu mjeseca
i otkrila njegovu tajnovitu igru sa suncem.
Pred mojim očima se prosula, rijetko viđena, pepeljasta svijetlost.
Šapnuh... Ti si Sunce... Mjesec se kupa u tvojim očima.
Postajem mekana trava, volim tragove tvojih koraka,
žedna pijem suze neba i ne dam životuda ugasi
tebe, veliko Sunce i mene podanicu Mjeseca.
Sunce je uvijek tu…
Dijana Jelčić
|
