Ključ snovitih daljina...
Dan je nestajao iza otoka, srce se uspinjalo, padalo
i usnulo pod zvjezdama nasmiješenog neba.
Vidjeh dva usamljenika pod nevidljivom svjetlošću...
njega pod svjetlom omamljujuće čežnje,
sebe pod ledom zatomljene žudnje.
Iz pijeska i pjene izroni školjka... ka nebu poletje bijela svjetlost i
gaseći zvijezde porodi mladi dan.
Uđi u san, budi utjeha neba, sol na koži i bjelina žala.
Dođi u san budi utjeha mora i budi rastvoreno jedro.
Odjedrit ćemo na kraj svijeta.
Dijana Jelčić
|
