U mislima...
Dugo u noć smo čitali pjesme, s njima utonusmo u san.
Doživjeh pobratimstvo lirike i života.
Između nekad i sad vrijeme
rasta, izrastanja, stasanja,
more trajanja, utiha oceana, život.
Mislim, misao kovitla viziju obrisa, tu si u mislima.
I kada šutimo razgovaramo.
Motrim ga da bih bila motrena.
On me gleda žudeći za pogledom.
Ispisujemo se jezikom misli da bi bili
ispisani znakovljem osječanja osjećaja.
U bravurama njegova izričaja susretoh
snovitost na obroncima zbilje, djeliće
života iz kojih se naučih uspinjati do
vrhunca emocionalnih doživljaja.
Naučih da cilj nije dosegnuće
15 minuta vorholovske slave,
nego pronalaženje puta ka
dostizanju sklada između
sebe i svojih žudnji.
Upleli smo misli i osjećanja
do nerazmrsivosti naših
raznolikosti, do zbilje
išarane koloritom
suprotnosti.
.
Dijana Jelčić
|
