Gundulićev san...
Seoba ptica, metafora odlaska i povratka
na obronke praskozorja, Venerino bdijenje i
smjena straže na kapijama postanka…
Dan, jedan okretaj oko žiže plamena,
sjajem Danice objava zore, zenit,
na Gundulićevoj pjaci lepet
krila golubova, na pučini
pod Lovrijencom,
ogled sutona.
U Bokaru, čovjek s mjesecom u očima i žena sa suncem u kosi,
lazur noći i bjelina dana, svjedočanstvo umiranja i rađanja
ljepote, tijek krvotoka svemira, četiri godišnja doba i
četiri strane svijeta utkane u purpur sutona i
carpaccio jutrenja.
Pod stijegom slobode drevna republika.
Dijana Jelčić
|
