dinajina sjećanja

subota, 04.02.2023.

Opsjena...





Bio je to tvoj oproštaj od glumišta. Gledala sam te na sceni, susretala u odorama stoljetnih previranja, bio si pastir, mistik, filozof, antropolog, glumac, pjesnik. Skrivena u skutima poezije kiša preživjeh oluju ruža i na zaostalim laticama, u kapima rose, oćutih snagu tvoga pogleda. U tvojim očima gledah vjenčanje Helija i Selene, doživjeh istinu upisanu na tabuli smaragdini. Odživjeli smo svatko svoju Odiseju, odsanjali homerovsko lutanje i dozvolili sadašnjem vremenu da traje i tužnim i sretnim danima.





Zapjenušao je ponovo ocean snova... u uskovitlanosti osjećanja osjetih zagrljaj pjeska i pjene... vidjeh iscrtanu sliku Venerina rođenja i bijelu pticu na horizontu vjerovanja... mirno je sletila na dlan jutrenja... njeno paperije je donijelo toplinu u ovo hladno zimsko jutro... u sjaju njenih očiju naslutih kraj potonuća u žalopojkama nutrine... Sjećam se...

Čitali smo tvoje i moje pjesme. Poezija drevnih oceana nama je darivala snove, zvijezde su svojim padom dodirivale tišinu, na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Tankoćutnošću usana si moje bodljike pretvorio u mekane dlanove, u mom kaosu savio gnijezdo sreće, otvorio vrata blagosti. .






Dijana Jelčić

- 06:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>