Škrinja uspomena...
Na Hesiodovim vratima pakla je čudesna rijeka,
tisućama godina, prosipala pijesak i odvajala
grad od beskraja svjetskih oceana, ali u
isto vrijeme je svojim rukama grlila
nesretne sudbine duša koje su u
njemu tražile izvor snova.
U najskrivenijem kutu Mrtvih voda
san koji se može vidjeti samo
u sjaju iluzije, san koji me
uveo u ostvarenje
snoviđenja.
U snu vidjeh tvoje oči, u tvom pogledu agoniju događanja.
Probudih se u suzama, otvorih škrinju uspomena,
pročitah ti moje prvo pismo napisano tebi...
Nasmiješio si se, u tvojim očima život.
Dijana Jelčić
|
