Nezaustavljivost misli...
Na zaslon budnosti izranja slika početka našeg vremena. Osjećam protok trenutaka,
nezaustavljivost misli i nepostojanost točke prividnog mira. Nemilosrdnost uma me
prizemljuje u ovo ovdje i ovo sada.
Danas se Proustovski pitam do koga mi je više stalo do tebe ili do života?
Mogu li se u ovom trenu zamisliti bez tebe?
Mogu li te prestati voljeti?
Ne mogu!
To ne bih više bila ja, nego netko drugi.
Ljubav bi osjećala drugačije.
Suptilnije? Snažnije?
Ne znam, to ne bi bila moja ljubav, bila bi tek ljubav.
Kada razmišljam o blagosti neumitne smrti
ne bojim se umiranja tijela, bojim se
u smrti ću te zaboraviti.
Misaono živim umiranje,
u kratkoj smrti te grlim,
ne dozvoljavam joj
da ti oduzme lice,
uguši tvoj glas
i miris tijela.
Osjećam i u smrti sam nedjeljiva od tebe.
Dijana Jelčić
|
