Odiseja uspomenama...
Trenutačno živimo nestvarno stvaran život... bez vanjskih izazova koji bude nova, radosna nadahnuća... pustili su ga doma do operacije... sada u tišini svitanja uz miris kave lutamo prohujalim vremenom... prisjetili se davnih strahova... povratka ždralova i nježnog mirisa proljeća...
Dan se pređom umilnih zraka slijeva u svjest... stihom i fotkama smo odživjeli davno vrijeme tihog umiranja...
Završili smo odiseju uspomenama, slijedimo vjetar koji razbija oblake i propušta bogove da bdiju nad tvojim životom.
Došla si s osmjehom u očima i buketom vjerovanja u rukama, buketom satkanim od skoro zaboravljenih snova.
I sada si hrabra i ubijaš strahove, širiš ljubav nad umornim srcem i učiš me da i ja ponovo vjerujem.
Osjetih pucanje kukuljice i srcem odapet let leptirice...
Dijana Jelčić
|
