Je li ljubav kazna?
Među zvjezdama se još uvijek zrcale konture tijela
koja je čuvar našeg vremena spustio na počeiak
i osvijetlio put ka ovome ovdje i ovome sada.
Nije nam odao tajnu o pejsažu iza duge.
Prepustio nas je sudbini koja nas uči
što je strah, tuga, bol i što je sreća
Predsokratovsko vrijeme ubija Sokrata,
lutam trgovima, čujem apologiju istine.
Svitanjem uma titra stara pjesma,
napisana u vremenu oluje ruža
ili u tragovima Erosa i Afrodite
negdje duboko u nama…
Treba dovoljno voljeti da bi mogli zbog ljubavi patiti,
da bi ljubav osjećali kao bol, kao nježnu tugu,
kao okrutnog ubicu snova, kao kradljivca
ljepote trentka, kao vatru koja peče,
kao zvijer koja ždere, da treba
dovoljno voljeti da osjetimo
da smo ta bol mi sami,
da smo ubojica,
kradljivac,
vatra,
zvijer mi sami, vječno zatvoreni u svojoj kobi i svojoj ćudi.
Nutarnji dijalog, sukob snova i stvarnosti,
tajanom ovijeno bezgraničje svijesti,
skrivena stvarnost, izmišljaji
paralelnih svjetova,
iluzija vremena..
Među oltarima naših svetišta,
plaha svjetlost voštanica
gradi most vjerovanja
u otajsvo ljubavi.
Dijana Jelčić
|
