dinajina sjećanja

nedjelja, 01.01.2023.

On je bio zaljubljen u ljubav...




Bože moj, kada bih imao još jedan komadić života… Ne bih pustio da prođe ni jedan jedini dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko greše kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
gabriel garcia marquez...






Čitala sam njegovo oproštajno pismo, začudnu ispovijest čovjeka koji je svojim djelima obogatio knjižnicu svjetske literature. Svaka riječ se pretočila u dubinu svijesti, postajala jedno od tisuće sunca u galaksijama nutrine. Zaljubljena u ljubav osjetih buđenje nove svijesti.
Slušam glas onih koji me vole i pamtim riječi. To je glas istine. Sreća nije u oblacima nego na stazi kojom kročimo.





Više ne vrednujem vrijednosti nego značenja, spavam manje, a sanjam više. Noćas u snu vidjeh tri gracije, tri harite, tri ljupke, dražesne, umiljate sestrice, tri kčeri Zeusove, Aglaja, Eufrazija i Talija, tri znamena cjelovitosti Venerina vjekovanja, tri duše sjedinjene u zvijezdu vodilju na beskrajnom nebu našeg postojanja
Ovo je trenutak u kojem govorim istinu i šapućem žao mi je zbog svega do sada neizgovorenog, molim oproštaj za grubosti i zahvaljujem za ljubav, ljepotu i sve lijepe riječi. Svu tugu i sva nesretna stanja nacrtah na komadiću leda i zaljubljena u ljubav zbrajah godine dočekah izlazak sunca.

Budi se sunce, probudio se grad, budnost je tu, u tragovima odsanjanih godina…





Prijatelji dragi hvala vam što ste tu… sretno vam bilo tek naćeto mlado ljeto...

Dijana Jelčić

- 09:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>