Davno bijelo jutro...
To doživljeno jučer je ostavilo trag u srcu. Nemoć čovjekova i moć prirode. Naša krhkost u zagrljaju vjetra i snijega... gledala sam na Tv zaleđenu Ameriku i potopljene Filpine.
Bijelo jutro...
U vrtlogu pahuljica tražim središte,
nepobitnu istinu o prazagrljaju
iz kojeg se rodio svijet.
Plešem u strukturi kaosa,
odiljam se u skrivenu
stvarnost,
čujem vrisak umirućih,
grohotan smijeh okrutnika,
užas iznjedren iz zla moćnika.
Nebo pahuljama grli Zoru.
ćutim nježnost povratka
u budnost.
Osvanulo je bijelo jutro.
Danas će biometeorološke prilike će na području grada Zagreba biti povoljne. Uz djelomično sunčana razdoblja, mnogi će se meteoropati osjećati dobro.
Ova vijest zvuči kao poezija zbilje...
Dijana Jelčić
|
