Imala je zarazan smijeh...
Postoje ljudi koji ostave duboke tragove u našim sjećanjima... prijateljstva koja nas oplemenjuju i onda kada prijatelji prerano odu...
Stefany, moja švicarska prijateljica je otišla iznenada... ali u meni živi... živi svom onom ljubavi koju djelismo godinama...
Rođena u brdima, odrasla slićno kao Heidi, pričala je o svom sretnom djetinjstvu, o svježem mlijeku, o cvjetovima na padinama njegog odrastanja, o vjetru u granama prastarpg drveća... o vjetru s kojim je letjela u beskraj sna... Heidi dein welt sind die berge, tvoj svijet su brda , stihom iz pjesme smo je iz milja zvali Heidi...
Njena je duša igračka vjetra, utkana u spektar nepostojećih boja, uzdrhtala kao listak nebeskog cvijeta, snažna kao kobalt noći, nježna kao purpur jutra.
Leti dušo, za let si stvorena... u vjetru titra tvoj smijeh. Imala je zarazan smijeh, smijeh iz srca, smijala sam se s njom...
sretan ti imendan draga moja Stefany!!!
Dijana Jelčić
|
