Božić i uspomene...
Iza ožiljaka prošlosti težina suza. Stara fotografija krije u sebi tajnu pripadanja.
Tata, mama, teta, ujo, nona ja i nonić.. ostala sam samo ja
i sreća ubrizgana u pamćenje.
Sjećam se slikovnica koje su mi darivali, bajkovitih uspomena
iz vremena uz njih.
U plamu svijeća tajna početka i još jedan Božić bez njih.
U tjesnacu zbilje čujem zvuk ponoćnog zvona,
nadilazi sluh, zrcali slike Božića u dvoje...
Osjetiš li dok toneš u snove dodir mojih misli,
oblik sna u koji te pretvaram... upitah.
Šapatom oblikujem tvoj lik
u svjetlost beskraja... šapnuo si.
U svjetlosti tvoje blizine, u sebi tišinom
tebe u tebi ljubim, a ti mi odgovaraš.
Spokojno odrastamo srcem u srcu,
u nama titra sreća prohujalih Božića...
Neka nam bude sretan i ovaj...
Neka bude sretan i vama dragi prijatelji...
Dijana Jelčić
|
