Simfonija mirisa...
Na trgu cvijeća pod sutonskim suncem silueta djevojke. Mirisala je na san i tiho se ušuljala u srce slučajnog prolaznika. Smijeh je skrivala iza mirisa vanilije i cimeta i drhtavim glasom nudila buket ruža. Čovjek je kupio ruže pune chanell mirisa.
"Ove ruže čekaju na tebe već dugo. Mirisale su na proljeće, ljeto, jesen, a sada mirišu na vrijeme ljubavi i mira. Daruj ga onoj čiji miris pamtiš godinama." šapnu tajanstveno nezemaljsko biće, čovjeku tužna pogleda.
Na njegovom licu se naslućivao osmjeh. Bio je to miris koji je dodirivao sva osjetila, ulazio u dušu i stvarao slike davnog susreta. Zrak je bio pun čudesnog sna, trenutak vječnosti i snoviđenja.
Jesi li tu.. zaustih.
Ne pitaj me, šapnuo si... još uvijek imaš isti parfem,
pitanje je preteško za ovaj titraj sreće.
Dogodilo se ono sanjano međuvrijeme, onaj željeni djelić vječnosti, ono istinito između jučer i sutra.
Očutih stisak ruku i dodir sudbinskih linija.
Dijana Jelčić... "Umijeće vremena"... 1987- 2007
|
