Nepobjedivo sunce...
U onim trenucima,
kada nutarnje sljepilo zamagli sjećanja,
zasanjanost postane punina tek dolazečeg,
a maštarije osamostale, iskri vrijeme poezije,
začudna datost još neotkrivenog traga sunca.
Zakoraknuh u srce vremena.
osjetih ritam koraka kojima
slijedim putanju čuđenja.
Volim to postojanje, hrabrim bjegunicu iz svrsishodnosti,
dozvoljavam joj let, u zbilji, nedohvatnim sferama,
oslobađam je iz utrobe obićnosti,
Dijana Jelčić
|
