Trčah uz rijeku sjećanja...
Odmatamo fascije pamćenja, oživljavamo slavlja osjećanja
uz sjaj svijeće i miris pšenice dočekujemo ostvarenje
poruke Anđela Gabrijela, ponavljajuće rađanje
bezuvjetne ljubavi u javi i našim srcima...
hvala tvorcu Platonije, svijeta
bez vremena...
Gasio se dan, grad je blještao zlatom došašća,
trčah uz rijeku sjećanja, slijedih valove sna,
poigravah prahom titraja Venerina sjaja
da ne zalutam u slijepu ulicu života.
Jedna sjajna zvijezda padom dotaknu tišinu,
objavi dolazak spasenja, ostvarenje sna.
Velika bijela lopta zapletena u mreži
čuvarice snova zapali krijesnice,
osvijetli put ka orkestru noći.
Zvuci uranjaše u tijelo, pozivaše u zagrjaj.
U zanosu i ritmu nepoznate strasti
na sagu ponoćnog sunca
mi i naš prvi tango.
Kao ljetna kiša kapala su milovanja
širio se ozon sreće. Nebom je
klizila ponoć šireći miris
tamjana, smirne
i sjaj zlata.
U osvit zore radost sunca
zaustavi želje, ozrcali
ostvarenje sna.
Dijana Jelčić
|
