Trag ljubavi u beskraju…
Ljubim djelić neba na kojem si ti,
ljubim te planetarne poljane
u kojima nema druge
zvijezde do tebe.
Tvoje oči su jedino svjetlo koje imam,
miris rasutih zvijezda u perivoju duše.
Tvoja koža, meki pamuk neba,
drhti kao što je u svetoj noći
drhtav put repatice.
Ti si kći beskraja,
imaš tijelo jahačice lahora,
ti mirise pretvaraš u cvjetni prah
odaju pretvaraš u peludnicu žudnji.
Mirisom mandarina i naranči osjećam tvoje dodire,
a tvoje oči uzburkavaju valove žudnje za tobom.
Skidam odoru nepostojanja, postajem
trag mjesečine u tvom oku.
Ljubim ti usne od gorućeg svijetla i
osjećam mirise vanilije, cimeta i
meda u sjeni tvoga pogleda.
U kaminu pucketa vatra i širi miris borovih grančica,
na stolu dogorijevaju svijeće. Žudnja u očima
i želja na usnama.
Dijana Jelčić... pjesma napisana davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća, na početku priče o nama...
|